TELEKOMI
Piše: Gordana Grgas
ZAŠTO NEKI NE MISLE DA RADITI U ICT SEKTORU ZNAČI RADITI U NAJBOLJEM OD SVIH SVJETOVA?
ICT sektor jedini u Hrvatskoj nije doživio pad za vrijeme pandemije, a lani je rastao 11 posto, može se pohvaliti i velikim prihodom po zaposleniku od gotovo milijun kuna, što je najbolji rezultat ostvaren u proteklih devet godina. Također prosječna neto plaća je visoka, 60% iznad državnog prosjeka. Pa ipak dio radnika je nezadovoljan.
Poslodavci i sindikati govore različitim jezicima, a time se ujedno i zamagljuje kako je radnik na kraju plaćen. Doista zvuči sjajno kada HT kaže da će minimalna primanja u prvom platnom razredu sada povećati za gotovo 30 posto, no sindikat kaže da se tu zbrajaju kruške i jabuke, a da je minimalna plaća i dalje ispod 5000 kuna neto
Jedini gospodarski sektor koji u Hrvatskoj nije doživio pad za vrijeme pandemije, a lani je rastao 11 posto, može se pohvaliti i velikim prihodom po zaposleniku od gotovo milijun kuna, što je najbolji rezultat ostvaren u proteklih devet godina. Također, prosječna neto plaća je visoka, 60 posto iznad državnog prosjeka. U pitanju je, naravno, kompanijska krema digitalnog društva iz redova informacijsko-komunikacijske djelatnosti, pa te brojke ne trebaju nikoga posebno čuditi. To su kompanije koje vuku naprijed, elita, ovo tehnološko doba krojeno je po njihovoj mjeri. Ipak, svjedočili smo zadnjih tjedana da su bila organizirana dva prosvjeda zaposlenika najveće telekomunikacijske kompanije u zemlji, u Osijeku i Splitu, i to uglavnom zbog plaća te zapinjanja pregovora o novom kolektivnom ugovoru.
O čemu se tu radi, kako je moguće da se prosvjeduje zbog plaća kada kompanija, na naš upit, ali i u priopćenjima, kaže da upravo značajno investira u rast primanja zaposlenika? Kakva je to matematika? Pokušali smo zaviriti. Prema informacijama iz Hrvatskog sindikata telekomunikacija, nezadovoljstva ima i u konkurentskom A1 Hrvatska, koji također poručuje da investira milijune kuna u povišice, a upravo kreću (po treći put u pet godina) pregovori o prvom kolektivnom ugovoru.
Visoki prosjeci
Notorno je da su visoki prosjeci varava stvar jer je prosječna plaća u kompaniji uvijek neka sarma, pa dok jedni jedu zelje, drugi jedu meso, a jasno je da u telekomunikacijskom sektoru ne rade samo „mesojedi”, dobro plaćeni programeri i ini visokoobrazovani stručnjaci. No stvar s plaćama nije tako banalna. Da, dio zaposlenika se nalazi u skromnom rasponu ispod državnog prosjeka ili oko minimalca, ali zanimljivo je pritom i kako se zapošljava, kakve su osnovice plaća i/ili ukupna primanja zaposlenika te što na te različite iznose utječe. Sustav je kompleksan, najbolji u njemu bivaju financijski nagrađeni ovisno o rangu i rezultatima, no pitanje je s kojeg iznosa se starta u toj igri te kakav svakodnevni angažman i uvjeti se podrazumijevaju.
Osim što je uobičajeno da se redovito, ali na određeno vrijeme, angažiraju agencijski radnici za kontakt centre i posao tehničara na terenu, koji u pravilu imaju najslabije plaće, a redovni zaposlenici imaju mršave osnovice prema svojim platnim razredima i pozicijama te onda, u skladu s ambicioznim i precizno definiranim financijskim ciljevima koje moraju redovito ispunjavati, mogu doći do boljih mjesečnih primanja (ili ne, ako iz nekog razloga, subjektivnog ili objektivnog, podbace), penjati se na korporacijskoj ljestvici plaća, graditi karijeru. Uostalom, za to postoji i poseban program zvan karijerni put, a koji omogućava radnicima da - sukladno izvedbi i ostvarenju ciljeva, što ponekad uključuje edukaciju i dobivanje certifikata - sustavno napreduju. Tako HT, recimo, kaže da je lani kroz karijerni program uloženo u povećanje primanja zaposlenika 17 milijuna kuna. Svaki zaposlenik uz osnovnu plaću ima pravo na „bonus ili varijabilnu plaću što se, ovisno o radnim mjestima, isplaćuje na mjesečnoj, kvartalnoj ili godišnjoj razini”.
Ništa neobično? Pa i nije, takav koncept upravljanja talentima postoji na globalnoj razini, ali ako pitate sindikat, s tim je sustavom je problem što plaće radnika kreću s razine 4.000,00 kuna neto, jedva nešto više od minimalca (fluktuacija je stoga velika, pa stalno dolaze novi), postavljeni ciljevi za bonuse ili varijabilni dio plaće su visoki i izazovni, pa i stresni, dio zaposlenika samoinicijativno radi i prekovremeno (što ne prijavljuje) samo da „uhvati” cilj, dok je radnika na određenim pozicijama premalo pa je pritisak na postojeće radnike velik. (Trenutno se čak mogu dobiti nagrade ukoliko preporučite nekog svog poznanika da dođe raditi u kompaniju i on zaista dobije posao. Za agenta u call centru recimo 4000 kuna bruto, a za developera i 15 tisuća kuna bruto.) U kontakt centrima su, pak, tempo i uvjeti rada takvi da se na dulje vrijeme teško i može izdržati, računalni program diktira pauze, razmak između dva poziva koje zaposlenik mora primiti mjere se u sekundama, a radne šihte teško su uskladive s privatnim životom. Ako se pak korisnik agentu ili tehničaru javi više puta oko istog problema, moguće je da zbog toga neće dobiti svoj bonus.
Ukratko, ne osjećaju se baš svi u tom perspektivnom ICT sektoru kao da su u najboljem od svih poslovnih svjetova današnjice, a mnogi od njih su u izravnom kontaktu s korisnicima, od kontaktnih centara preko tehničara za telekomunikacije do prodavača. Raspon od njihovih plaća do onih na vrhu menadžerskog lanca je, naravno, drastičan.
Kad su upitani o konkretnim plaćama, poslodavci nekako radije izabiru termin „primanja” jer on podrazumijeva i razne dodatke, a nerado otkrivaju detalje, pa je teško nepristrano procijeniti koliki je broj radnika u vodećim telekomunikacijskim kompanijama u Hrvatskoj zapravo iznad ili ispod državnog prosjeka plaće, odnosno kolike su minimalne plaće po platnim razredima i hoće li ih dizati, ili se uglavnom kompanijske povišice odnose na bonuse. Generalna statistika tek kaže da je prošle godine prosječna mjesečna bruto plaća u telekomunikacijskom sektoru bila 14.109 kuna, a hrvatski državni prosjek plaća bio je 9599 kuna bruto, prema analizi Ekonomskog instituta Zagreb. Nema podatka o medijalnoj plaći.
Vesna Mamić, predsjednica Hrvatskog sindikata telekomunikacija koji je reprezentativan za ICT sektor i trenutno vodi pregovore u Hrvatskom Telekomu o kolektivnom ugovoru s važenjem do kraja iduće godine, kaže da čak 70 posto zaposlenika prima plaću ispod državnog prosjeka (prosječna neto plaća za svibanj u Hrvatskoj je bila 7690 kuna, a bruto 10.440 kuna). To proizlazi iz podataka koje poslodavac dostavlja predstavnicima radnika, napominje, a uključuje i varijabilni dio plaće, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Također, naglašava, oko 20 posto radnika HT-a, računajući zajedno s agencijskim radnicima, radi za 5000 kuna bruto plaće, što je nešto više od državnog minimalca (on iznosi 4687 kuna bruto). Za A1 podatke još nema, zatražit će ih u pregovorima.
No iz uprave HT-a decidirani su da podatak o tome da je 70 posto radnika ispod državnog prosjeka, što je sindikat ispisao i na transparente na prosvjedima u Osijeku i Splitu, nije točan. Tvrde da 60 posto od njihovih gotovo 4000 zaposlenika zapravo ima neto primanja - iznad hrvatskog prosjeka, a prosječna neto plaća u toj kompaniji je lijepih 9383 kune te da u anketama u zadnje dvije godine bilježe „najviše razine zadovoljstva naših zaposlenika u povijesti kompanije”. Primaju i stimulativne bonuse, božićnicu, uskrsnicu, regres i imaju razne druge pogodnosti, a HT u aktualnim pregovorima nudi mogućnost sklapanja novog kolektivnog ugovora uz investiciju od čak 70 milijuna kuna u povećanje primanja (sic!). To je jedno od najvećih takvih ulaganja u povijesti kompanije, dodaju, a omogućava da se „mjesečna neto primanja svih zaposlenika u prosjeku povećaju za čak devet posto”. Iz njihova odgovora proizlazi da im uopće i nije jasno zašto je sindikat, odnosno dio radnika, nezadovoljan.
Iz A1 Hrvatska, koji ima oko 2000 zaposlenika, odgovori su općenitiji. Lani su u povišice (što se odnosi na osnovne plaće, druge oblike primanja i nagrađivanja ili „atraktivne benefite”) uložili 15 milijuna kuna, a u ovoj godini 23 milijuna kuna te su, kažu, u zadnjih 10 mjeseci imali „četiri investicijska ciklusa povećanja primanja zaposlenika koja su u prosjeku znatno viša od stope inflacije”. Aktualne iznose tih primanja, ili neki raspon, uopće nisu naveli iako smo ih pitali, ali sindikat kaže da će u pregovorima o kolektivnom ugovoru, jednako kao i u HT-u, tražiti da minimalna donja plaća u prvom platnom razredu (primjerice, u službi za korisnike) bude 5000 kuna neto plus topli obrok, kao i da se plaće usklađuju s troškovima života.
Iznad prosjeka EU
Prije nego konkretnije uđemo u razloge zašto je sindikat u HT-u unatoč poslodavčevoj najavi ulaganja u primanja organizirao prosvjede, napomenimo kako se u sektoru telekomunikacija radi o kompanijama koje ostvaruju značajnu dobit, a radi zanimljivosti i to da je nedavno Eurostat objavio da su u Hrvatskoj jedino cijene u sektoru komunikacija lani bile iznad prosjeka EU-a, i to 9,2 posto.
Vesna Mamić, inženjerka građevine s dugogodišnjim stažem u HT-u, sada i članica Radničkog vijeća te Nadzornog odbora, ukazuje da od 2011. godine nisu dizane donje granice minimalnih plaća u osam postojećih platnih razreda. Osim najnižeg razreda, tražili su sada da se digne i onaj na kojem počinju radna mjesta s visokom stručnom spremom, pa da visokoobrazovani radnici startaju s barem 7000 kuna neto plaće (9900 kuna bruto), jer su trenutno na 5800 kuna neto. Jasno je da to nije sve što radnici primaju, ali „mora postojati egzistencijalni minimum od kojeg ljudi mogu živjeti i ako ne ostvare bonus”, objašnjava.
Oko tih iznosa i niza ostalih pitanja pregovori traju, a ono oko čega su se uspjeli složiti je uvođenje toplog obroka od 416 kuna za sve radnike i fiksni dodatak na plaću od 500 kuna bruto (nešto kao inflacijski dodatak), kao i da se božićnica i regres povećaju te zajedno iznose 3000 kuna. Tražili su i da se svakih šest mjeseci iduće godine plaće usklađuju s inflacijom, ali to nije prošlo.
Ono što u cijeloj stvari posebno upada u oči je da poslodavci i sindikat govore različitim jezicima (plaća-primanja), a time se ujedno i prikriva koliko je i kako radnik na kraju plaćen. Doista zvuči sjajno kada HT kaže da će se minimalna primanja u prvom platnom razredu sada povećati za gotovo 30 posto (ili 1400 kuna), ali to se sindikata tiče, tu se zbrajaju kruške i jabuke. Minimalna neto plaća ipak ostaje ispod 5000 kuna jer je u taj postotak povećanja HT uvrstio i neoporezivi topli obrok te inflacijski fiksni dodatak. „Ponuda poslodavca za ta dodatna primanja u ovim inflacijskim uvjetima je fer, ali to na žalost nije plaća. Ti dodaci ne ulaze u osnovicu za druge isplate i naknade plaće primjerice za bolovanje ili mirovinsku osnovicu”, komentira Mamić. Također, smatra problematičnim da agencijski radnici, kojih je oko 600, te dodatke iz kolektivnog ugovora neće dobiti.
Ujednačavanje prava
Najavljuje da će Hrvatski sindikat telekomunikacija ujesen u pregovore za cijelu ICT djelatnost. „Nadam se da ćemo do tada sklopiti kolektivni ugovor u HT-u te da ćemo pregovorima na razini HUP-ICT-a ujednačiti prava svih radnika telekom djelatnosti”, poručuje, pa pomalo prijeteći nastavlja da, ako ne bude volje za postizanjem „pravednog dogovora u skladu s financijskim mogućnostima kompanija čije radnike zastupamo, onda će radnici cijelog telekom područja svoja prava tražiti na cesti”. Osim HT-a i A1 Hrvatska, među ostalima zastupaju i radnike Telemacha i Optime, koji su upravo u kompleksnom procesu spajanja, kao i Combisa.
Koliko je ulica realan scenarij, tko će znati, sindikatima je to jedno od mogućih oružja. Predsjednik udruge HUP-ICT Hrvoje Balen kaže da su se u svibnju sastali s predstavnicima sindikata, što je bio i „prvi sastanak u povijesti naših organizacija”, a ukoliko im se službeno uputi poziv na otvaranje pregovora, oni će oformiti tim, poslušati prijedloge sindikata te „pregovarati u najboljoj vjeri.“ Pritom, Balen odmah postavlja ograde i spominje da jesen donosi neizvjesnu gospodarsku i sigurnosnu situaciju zbog energenata, inflacije i rata u Ukrajini, pa je „više nego inače potreban partnerski odnos i razumijevanje kako bismo pronašli zajednički odgovor na pritiske na standard ljudi i očuvanje teško postignute razine poslovnih aktivnosti”. Ne treba u svemu zaboraviti niti na omiljenu HUP-ovu ovoljetnu temu, prijedlog Vladi za smanjenje poreza i doprinosa na plaće „kako bi zaposlenicima ostalo na raspolaganju što više novca”.
Za kraj priče, zanimalo nas je i što sindikat očekuje u aktualnim pregovorima u A1 Hrvatska. To će biti zanimljivo iskustvo, komentira Vesna Mamić, jer je kompanija na čelo pregovaračkog odbora imenovala odvjetnika Marijana Ruždjaka. Dodaje da je Hrvatski sindikat telekomunikacija do sada vodio stotine sudskih procesa s Hrvatskim Telekomom i A1 Hrvatska, gdje je stranu i jednog i drugog društva zastupao upravo taj odvjetnik, „a sve je sporove izgubio”. Inače, iz te su nam kompanije vezano za planiranja povećanja plaća u ovoj godini odgovorili kako oni neprestano prate kretanja na tržištu i interno rade na ostvarenju raznih ušteda u ovim poslovno izuzetno izazovnim vremenima, a sve kako bi osigurali dodatne budžete za „povećanje primanja svih zaposlenika čiji rezultati su u skladu s očekivanjima ili iznad njih”.
Jutarnji list 23.07.2023. (scan)