HT obustavlja izgradnju optičke mreže

Večernjem list 29. svibnja 2010.
(razgovarala Tanja Ivančić Belošević)

Koji razlozi su Hrvatski Telekom naveli da zaustavi započeta ulaganja u optičku pristupnu mrežu?

Riječ je o neadekvatnim odlukama HAKOM-a te nepostojanju strategije i regulatornog okvira koji bi na ispravan način tretirao i poticao ulaganja u napredne mreže i tehnologije. Hrvatskom Telekomu je tako ograničeno spajanje korisnika na optiku na samo 1000 korisnika po županiji ako tu još neizgrađenu infrastrukturu odmah ne ponudi na korištenje ostalim operatorima i to po načelima kakva su primijenjena u pitanjima regulacije postojeće bakrene mrežne infrastrukture. Drugim riječima, HT bi trebao investirati milijarde kuna u izgradnju nove optičke mreže i pritom još subvencionirati troškove korištenja te infrastrukture u korist drugih operatora. Za takvu vrstu poduhvata HT nema mandat od strane svojih dioničara i jedina poslovno opravdana odluka jest zaustaviti ulaganja u optičku pristupnu mrežu.

Ne zaboravimo da, iako svi telekomunikacijski operatori imaju jednako pravo graditi optičku mrežu, samo je HT je doista spreman i voljan to i učiniti.

Pravo svih operatora na korištenje nove optičke infrastrukture nije sporno, međutim ono mora biti uređeno na način da istodobno osigura ostvarenje tri ključna cilja: dostupnost i kvalitetu naprednih usluga za krajnjeg korisnika, održivo tržišno nadmetanje i efikasan razvoj nove elektroničko komunikacijske infrastrukture.

Koje su moguće posljedice za hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini u slučaju izostanka investicija u izgradnju optičke infrastrukture?

Hrvatski Telekom je od kraja prošle godine upozoravao javnost i nadležne institucije na neodgovarajući okvir za ulaganje te nudio rješenja koja bi omogućila pokretanje ulaganja od kojih bi dugoročne koristi bile stvorene ne samo za elektroničko komunikacijsko tržište već i za gospodarstvo u cjelini. U vremenu recesije i krize, kada su realna ulaganja znatno smanjena, planirano ulaganje potaknulo bi između ostalog i građevinski sektor. Naime, oko 2000 radnih mjesta građevinskih kooperanata Hrvatskog Telekoma sudjeluje u ovom poduzetničkom pothvatu. S druge strane, proizvođači i dobavljači opreme te veliki broj postojećih radnih mjesta u HT-u direktno ovise o razvoju nove infrastrukture. Na žalost, zbog navedene zabrane u ovoj godini već je izostalo više stotina milijuna kuna ulaganja.

Optička pristupna mreža omogućuje brzine pristupa Internetu od više od 100 Mbit/s te predstavlja najmoderniju elektroničko komunikacijsku infrastrukturu koja je budućnost telekomunikacija. Koristi takve nove optičke infrastrukture višestruke su za potrošače i gospodarstvo. Korisnicima bi bili omogućeni najnapredniji telekomunikacijsko-multimedijalni servisi, a gospodarstvo bi postalo konkurentnije u odnosu na zemlje EU. Ako ne bude rješenja koje potiče ulaganja, smatramo da će Hrvatska još više zaostati u odnosu na razvijene zemlje svijeta u telekomunikacijama, čime će, zbog izravne veze, i konkurentnost gospodarstva pasti s postojeće niske razine na ljestvici još niže.

Koja rješenja zastupa HT kada se radi o uporabi optičke infrastrukture?

Tražimo da se ne distribuira vrijednost koja još nije niti stvorena po poslovno ekonomski neprihvatljivim načelima. Drugim riječima, tražimo da se optička pristupna mreža regulira u onom trenutku kada se ostvari minimalna razina izgrađenosti nove infrastrukture. Prije navedene zabrane spajanja, spojili smo samo tri i pol tisuće optičkih priključaka od mogućih oko milijun i pol koliko otprilike ima domaćinstava u Hrvatskoj. Budući da je u inicijalnoj fazi izgradnje nove infrastrukture trošak po pojedinom priključku izuzetno visok i znatno veći od maloprodajnih cijena internetskih i multimedijskih usluga, uslijed preuranjene regulacije HT je suočen s problemom direktnog subvencioniranja svoje konkurencije. To naravno ne može biti prihvatljivo. Tek kada se izgradi i spoji određena minimalna količina optičkih priključaka, jedinični trošak po priključku smanjit će se od početnih izrazito visokih iznosa na razinu na kojoj će se moći komercijalno eksploatirati i od strane drugih operatora. Stoga svaka ponuda koju bi Hrvatski Telekom dao drugim operatorima za pristup optičkoj mreži ne može biti temeljena na istim načelima kao što su to ponude na postojećoj bakrenoj infrastrukturi. Naime, realni trošak i rizik ulaganja mora biti ravnomjerno podijeljen između Hrvatskog Telekoma i drugih operatora.

Kakva su iskustva drugih zemalja? Što kaže EU regulativa?

Rasprava o ovim pitanjima na isti ili sličan način vodi se u većini EU zemalja s različitim ishodima. U mnogim slučajevima države potiču gradnju optičkih mreža kroz elemente javno privatnog partnerstva na teret dijelom, naravno, i poreznih obveznika s obzirom da ne postoje u svim državama operatori spremni da samostalno uđu u takva ulaganja. Apsurd ove naše situacije je da je Hrvatski Telekom spreman, ali ograničen zabranama.

Nadalje, naš zahtjev za podjelom rizika s drugim operatorima je zahtjev iz direktiva EU. Upravo je direktivama EU naloženo regulatorima država članica da regulatornim politikama potiču izgradnju novih mreža uzimajući u obzir podjelu rizika.

U većini zemalja EU regulacija optike se počela uvoditi u trenutku kada je već izgrađen određen minimum nove mreže, a ne dok još takva mreža nije postojala, što je u skladu s našim tezama da je regulacija u Hrvatskoj preuranjena.

Alternativci tvrde, da će, ukoliko se ostvare vaši zahtjevi oni propasti a HT postati ponovno monopolist? Možete li sagledati situaciju iz njihova ugla?

Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da svi operatori imaju jednako pravo izgradnje ovakve infrastrukture,  no čini se da je na značajne investicije spreman samo HT.

Mislimo, međutim, da regulatorni okvir koji bi podržao ulaganja u optiku od strane bilo kojeg ulagača, pa onda i Hrvatskog Telekoma, mora imati i ugrađene mehanizme kojima bi se osiguralo tržišno natjecanje. I takvi mehanizmi su mogući unutar okvira za koji mislimo da je razuman i Hrvatski Telekom ne osporava takva rješenja. 

Cijela ova današnja situacija je, koliko mi razumijemo, nastala iz straha ponovne monopolizacije tržišta od strane Hrvatskog Telekoma. To nije naša namjera i smatramo da nema osnova za takve bojazni. S druge strane, nije ispravno zbog straha zaustaviti sve aktivnosti. Stajanje je zaostajanje. Ako postoje određene bojazni, njih je potrebno razriješiti na odgovorajući način i nastaviti s radom i ulaganjima. Zabranama se neće razriješiti niti jedan problem.

Kakav regulatorni okvir bi po vama bio primjeren?

Smatramo da regulacija elektroničko komunikacijskog tržišta u Hrvatskoj, a to je jasno propisano i važećim zakonima, ali i direktivama EU, treba biti balansirana između dva cilja koja trebaju osigurati dugoročnu korist za potrošače, pa time i gospodarstvo: očuvanje tržišnog natjecanja, ali i razvoj i ulaganje u nove mreže. U slučaju gradnje optičke pristupne mreže, cilj razvoja i ulaganja nije adekvatno tretiran. Zapravo u ovom trenutku ne postoji mjera koja bi osigurala ili potakla takvo ulaganje, što smatramo neprihvatljivim. Ako sagledamo budućnost i posljedice postojećeg pristupa, tj. nepostojanja pristupa, eksploatacija postojećeg sustava bez izgradnje novog, neminovno će uskoro doživjeti svoj kraj, pa će pitanja očuvanja tržišnog natjecanja postati retorička pitanja, s obzirom da platforme na kojoj se to natjecanje treba ostvariti jednostavno neće biti.