Plan poslovanja HT-a za 2011. godinu prezentiran Radničkom vijeću

U Zagrebu je 25. siječnja 2011. godine održana 31. sjednica Radničkog vijeća HT – Hrvatskog telekoma d.d. na kojoj su članovima Radničkog vijeća prezentirane glavne smjernice poslovanja T-HT Grupe za ovu godinu. T-HT je završio poslovnu godinu 2010. kao vodeći operater u Hrvatskoj, te u 2011. planira zadržati takvu poziciju, uz povećanje prednosti ispred prvih konkurenata. Obzirom na gospodarsku situaciju radnicima je visoko postavljena letvica u borbi za planirane poslovne rezultate Hrvatskog Telekoma .

Poslodavac je najavio da će nakon 14.veljače tj. nakon službene objave poslovnih rezultata za 2010. godinu održati skupove radnika kako bi se radnicima prezentirali rezultati poslovanja za 2010. godinu, te smjernice poslovanja za 2011. godinu. Radnici će imati mogućnost direktno pitati članove Uprave i dobiti odgovore na sva pitanja koja ih zanimaju.

Žene slabije plaćene od muškaraca u ICT sektoru u Hrvatskoj

Prenosimo s Moj-posao.net

Žene u informatičkom sektoru u Hrvatskoj znatno su slabije plaćene od muškaraca. To je alarmantno upozorenje istraživanja o ulozi žena u informacijskom društvu Hrvatske - prvog takvog u nas - koje su proveli Središnji državni ured za e-Hrvatsku i Microsoft Hrvatska.
Prema rezultatima tog istraživanja, prosječna bruto plaća žena u informatičkom sektoru u nas iznosi 10.236 kuna ili 13 posto manje od prosječne plaće muškaraca koja u bruto iznosu doseže 11.758 kuna.

I dalje ‘muški posao’
Razlike su još veće u pojedinim segmentima informatičkog biznisa u Hrvata, pa prosječna plaća žena u proizvodnji i servisu računala od 7941 kune čak 26 posto zaostaje za prosječnom plaćom muškaraca koja je u bruto iznosu 10.864 kune. No, nešto je manja razlika u segmentu pružanja informatičkih usluga, u kojem žene u prosjeku zarađuju 11.083 kune bruto, što je devet posto manje od prosječne plaće muškaraca od 12.133 kune.
Da se ICT sektor u Hrvatskoj i dalje doživljava kao “muški posao”, pokazuje i podatak da su žene tek svaki treći radnik u tom sektoru. Ipak, za razliku od ostatka hrvatskoga gospodarstva u kojemu žene čine samo 15 posto upravljačkog kadra, u ICT sektoru ih je gotovo dvostruko više, 28 posto. Žene zaposlene u ICT sektoru su i znatno bolje obrazovane od kolegica u drugim sektorima. Naime, dok njih jedva petina zaposlenih u hrvatskom gospodarstvu ima završen faklutet, u ICT sektoru je fakultetski obrazovana svaka treća žena.

Poslodavci traže stručnjake
Kao najveće prepreke za žene u ICT sektoru istraživanje je pokazalo percepciju da se radi o “tradicionalno muškom zanimanju”, ali i to što sami poslodavci preferiraju stručnjake muškarce. Uvriježeno je i mišljenje da su muškarci bolji stručnjaci u matematici i informatici te da se žene ne mogu vremenski posvetiti poslu koliko muškarci.
Unatoč tome, tri petine ispitanika smatra da bi trebalo poduzeti konkretne korake kako bi se potaknulo zapošljavanje žena u sektoru visokih tehnologija. To bi, smatra većina ispitanika, imalo više pozitivan, nego negativan utjecaj.

Do posla samo ‘preko veze’
Čak 37 posto mladih smatra da se posao u Hrvatskoj može naći isključivo “preko veze”, pokazuje istraživanje portala Mojposao, koje je nedavno provedeno na uzorku od 200 ispitanika.
Riječ je o znatno većem broju mladih koji vjeruju da se do posla u Hrvatskoj dolazi samo “preko veze” nego prije samo godinu dana. Tada je, naime, na tu pojavu upozoravalo 26 posto ispitanika. Unatoč tome, najveći dio mladih, njih 79 posto, ne želi otići iz Hrvatske, nego želi ostati ovdje uz svoje obitelji i prijatelje te pomoći razvoju zemlje, pokazuje istraživanje.

Pismo korisnika - pohvala radnicima T-centara

Poštovani, ovaj mail Vam pišem radi pohvale Vaših zaposlenika.

Naime ja sam Vaš pretplatnik već nekih 8 g, imam 30 godina, radim, plačam poreze, prireze, odgojena sam na način da s trudnicma, majkama s malom djecom i starcima dižem u tramvaju, da ih propuštam u redovima i da se nepoznatim ljudima obračam sa Vi. I nekako mi se čini da je moj odgoj bio uzaludan..

Situacija sinoć..

Dolazim u XXXX dućan platiti račun, kadli ne radi automat, ništa, uzmem broj i čekam. Čekam, čekam, čekam… U tom čekanju, promatram situaciju…

Ulaze ljudi, šeću se , gledaju aparate. Naravno da su na Iphone-u 2 klinca od nekih 17-18 g. – aparat si naravno ne mogu priuštiti u punoj cijeni, ako bi ga kupili koristili bi ga kao statusni simbol za igrice i puštanje kojekavih turbofolk hitova. Ja naime Iphone koristim maximalno za posao.

Radi 4 djelatnika.

Kod 1 djelatnice dolazi dečko od kojih 25 g sa papirima – gospođa ga 15 minuta uvjerava da je za neki proces potrebno 48 sati i da unatoč tome što je došao 12 sati nakon podnošenja zahtjeva ne može ništa napraviti dok ne prođe rok od 48. On se ne da, davi djelatnicu i bahato govori da će ići u drugu poslovnicu, ona mu 17 put ponavlja da neće tako ubrzati proces.

Usporedno i dalje ulaze ljudi, uzimaju broj, neki već i odustaju od čekanja te izlaze.

Kod djelatnika 2 – djevojče od kojih 21 g ( utegnuta u tajce, crna zalizana kosa, zlatna jakna, uggice- lažne – na nogama sa 3 dečka istih godina) potpisuje ugovor i kupuje IPHONE na 16 rata. Tu se ja već kočim od smjeha, ali istovremeno pizdim i pitam se da li sam se i ja tako ponašala u njihovim godinama. Naime tih 3 balava poluidiota cijelo vrijeme ulaze u prostor Vaših zaposlenika, deru se, vrište od smjeha, zabadaju njuške u ekran PC-a na kojem radi Vaš zaposlenik koji i dalje ne skida ljubazan osmjeh sa svog lica. Ta skupina drži zaposlenika 30 minuta. Kod one prve djelčatnice već uletava neki dečko s mamom koja želi potpisati ugovor, ALI nema osobnu i urla na djelatnicu  - da kaj, pa doma mi je , kaj kaj…

Ja i dalje držim svoj račun, kapilare mi pucaju u očima jer mi raste tlak.

Na jednom gospodinu isto tako vidim utučen izraz lica gdje se kao i ja pita, šta se tu događa? Zar smo doista okruženi takvim kretenima.

Kod djelatnika 3, na šalter dolazi Rom. Zalizana kosa u repu, 2 ogromne zlatne naušnice na ušima i priča ide ovako – on je otvorio firmu (BOG TE PITAJ ZA ŠTA) i hoće svoj broj prenjet na firmu. Istovremeno se djelatniku obrača se – sljušaj, daj ti meni android za 100 kuna. Djelatnik ljubazno – nema za 100 kn. Rom – ma šta nema(istovremeno zabada svoju neopranu njušku u ekran Vašeg djelatnika) daj za 200. Djelatnik – gospodine nema. Ma šta nema, daj android. A ja si dam nogu na živo odrezat ako gospon Rom zna šta je Android.

Prošlo je već 35 minuta od mog ulaska, JA SAMO ŽELIM DATI NOVCE I OTIĆI.Tresem se već.

Djelatnik 4 – upada čovjek bez broja, kojih 45 g i urla. Slušaj, (bacajuč račune na šalter) ovo neću platit, ovo neću platit i lupa po šalteru. Djelatnik ga traži broj pretplate, ovaj gospodin, pardon kreten ne zna.

Zove nekog doma i razgovara 15 minuta na šalteru. Vrlo bahato i bezobrazno.Nabijajuč po šalteru, prelazi kod Roma i dere se na službenika – daj mu android , daj mu.

Ja već vidim sebe kako ih obojicu primam za glave, nabijam o šalter i tjeram ih da se ispričaju djelatnicima, no smirujem se jer ipak sam žena, nije ok bit agresivan.

Koristim priliku i jurim do djelatnika 4, - gospodine, molim vas, koja je šansa da vam platim račun i ne čekam još 2 sata? Gospodin mi je pomogao, uzeo novce, platila sam i lijepo se zahvalila. Također sam mu rekla _ svaka Vam čast na živcima, treba Vam benificirani radni staž.

Nitko od navedinih stranaka nije prišao ni jednom djelatniku normalno  sa – dobra večer, lijepo Vas molim trebao/la bih..

Ovaj mail je iskrena pohvala Vašim ljudima, rade sa potpunim idiotima, primitivcima koji su jučer sišli s nekog brda i nitko ih ne štiti. Tamo nisam vidjela ni zaštitara koji bi pomogao u slučaju fizičkog nasrtaja.Dajte tim ljudima više godišnjeg no što ih pripada, osigurajte psihijatra za psihološku pomoć jer im doista to treba.Više se nikad neću ljutiti kad me neki Vaš djelatnik dočeka manje ljubazno, razumijem ih. Osim one u XYZ, tam su stvarno bahati.

Oni su Vaši borci i treba im se zahvaliti, svaki dan.

Lp

Više od polovice ispitanih učlanilo bi se u sindikat

Zbog brige oko sigurnosti radnih mjesta i nestabilne ekonomske situacije, članstvo u sindikatima postaje sve poželjnija opcija među dobrim dijelom zaposlenih, sugerira anketa koju je proveo MojPosao.

Naime, od ukupno 318 sudionika, njih 36 posto bi se bez razmišljanja učlanilo u sindikat, dok bi ih 17 posto postalo članovima sindikata, ali samo uz određene uvjete.

Prva skupina naglašava da se radnička prava u trenutnim ekonomskim uvjetima (pre)često krše, a sindikati nude barem kakvu-takvu zaštitu, te uz to pružaju i besplatnu pravnu pomoć. Također, nekolicina ih je navela da bi radnici znali prepoznati ulogu sindikata kada bi se postojalo zajedništvo među radnicima općenito. U tom slučaju, naglasili su, radnici bi svojom snagom kontrolirali i rad te interese sindikata, pa bi se i ovi još odlučnije borili za svoje članove.

Odmak od politikantstva
Druga skupina pak, navodi da bi prije učlanjenja dobro istražili djelovanje i interese sindikata. Naime, oni bi se učlanili u sindikate, ali samo kad bi ovi zaista štitili prava radnika, jamčili im određene pogodnosti i potpuno se distancirali od politikantstva. Ove uvjete postavili su ispitanici koji su već bili članovi sindikata te nisu stekli pozitivan dojam. Također, pojedini su ispitanici naveli da bi se učlanili u sindikat, ali samo ako bi zastupali jednaka stajališta kao oni, dok bi neki članstvo željeli iskoristiti za osobnu korist.

Negativna iskustva
Preostalih 47 posto sudionika ankete odgovorilo je da se nikada ne bi učlanili u sindikat. Velika većina njih zamjera im "koketiranje s politikom", neobjektivnost te preočito zastupanje vlastitih interesa. Smatraju da sindikati nisu u mogućnosti zaštititi prava radnika, a nekolicina ih je naglasila da čak sindikati čak i koče određene reforme, posebice u javnom sektoru. I među ovom je skupinom nekoliko ispitanika naglasilo da su iskusili članstvo u sindikatima te da nisu primijetili nikakvu korist od članstva.